Ja sam žena od čokolade. Nema one pred kojom neću posrnuti. Više šanse kod mene ima prenoćiti tuđi muž nego neotvorena bombonjera.
Žena sam od cijele čokolade. Jedna kockica je za djevojčice. Jedan red je za prosječne žene. Za mene je sve. Svoju čokoladu i svog muškarca ne dijelim. Nikada.
Žena sam od čokolade. Ona je u mom Palmolive chocolate passion. Curi po mom tijelu iz pločica za masažu. Prelijeva se i rastapa na mom sladoledu.
Žena sam od čiste čokolade. Mogu joj zagristi cijeli lješnjak i on mi može otkrhnuti zub. Pristat ću na sočni karamel iz ogromne Milke. Zrnati marcipan u Ritter Sportu. No, ipak je najviše volim samu. Moju čokoladu.
Žena sam od čokolade. Umotane u celofan. Kojeg nestrpljivo trgam i odmatam te u usta trpam Lindt praline. Još jednu Kraševu Fontanu. Još jedan Merci prutić koji me laže da je zadnji dok mi prstići ne shvate da je stvarno kraj.
Žena sam od razmazane čokolade. Još od najvećeg boga jugoslavenske slatke mitologije. Eurocrema. Tata ga je donosio u bijeloj plastičnoj kantici sa službenih putovanja. Ja sam po njemu putovala žlicom, jednako voleći bijelo i smeđe. Umrljanih usta od palačinki. Nagnuta nad stranicama knjiga koje su se najbolje čitale uz Takovo.
Žena sam od čokolade. Što se tiče belgijskih, veći sam patriota od Hercule Poirota. Što se tiče neutralnih, više od satova Švicarske volim jedino njezinu čokoladu. Što se tiče njemačke industrije, put do mog srca odavno su našla dva branda koje zovem remek djelima.
Drugi je Mercedes.
Prve su Toffifee.