Digitalno ometanje. Tata vozi dijete u vrtić, rano je jutro. Zazvoni mobitel, on se javi. Trebaju ga na poslu. Mozak prebacuje mode. Što prije stići na cilj. Parkira se, zaključava. Do popodneva obavlja radne zadatke, vani se temperatura diže do usijanja. Zazvoni mobitel, on se javi. Supruga pita gdje im je dijete. Mozak prebacuje mode. Istrčava i dolazi do auta. Prekasno, mrtvo je. Toplotni udar.
Ovo je jedan od najekstremnijih primjera u suvremenom hrvatskom društvu koji pokazuje kako stići tamo gdje prvotno nisi trebao. Što se događa kada našu unutrašnju, prirodnu navigaciju prepustimo vanjskim utjecajima. Kako načiniti jedan banalni prekršaj, javiti se na mobitel dok voziš (u ovom slučaju nije bitno jeli držao aparat u ruci ili je bio hand free) bitno je da svoju koncentraciju odjednom izlažeš nečem novom i da nažalost ne znaš kako će to završiti.
Brak jedne pametne mlade žene završio je dok je bila trudna sa drugim djetetom. Muž, sinja kukavica kakvi muškarci ponekad znaju biti, šutio je dok su začinjali ono što nikada nijedan odnos nije spasilo, mučao je da mu je muka od svega i da se zaljubio u drugu, susprezao se sjesti sa njom i raščistiti, no kad je odlučio istresti se, progovorio je bežično, upravo dok mu je zakonita upravljala vozilom po Aveniji Dubrovnik i na sreću, prisebna kakva jest, kad je doprla do smisla onoga o čemu joj govori, skrenula na prvo ugibalište i tamo ga, hvatajući dah, saslušala do kraja.
Na sreću, nije se u nikoga zabila, na sreću od stresa nije pobacila, na sreću oba djeteta danas imaju oba roditelja, na sreću, rastavljena.
Jedna sekunda ženskog nagona, jedan trenutak atavističkog instikta, spasit će više života, samo ako im to dopustite, nego sve one aplikacije na pametnim zaslonima i satovima koje koristite.
Notifikacije…WhatsApp trening grupe u kojima se više vremena troši na koještarije nego na fitness sam. Viber veze koje su bezveze jer emoji šolje ne može zamijeniti kafu samu. Poruke koje ti nose loše vijesti i učas ti obrišu dobro raspoloženje. Koncepti koje smišljaš i čine ti se sjajnima dok ne uđeš na tuđe, sjajne profile u kojima sve toliko sija i šljašti da od svega u sebi i na sebi vidiš samo svoj vlastiti umorni izraz i izrast od dva centimetra.
E neš majci, kažem ja majci. O novoj torbi za kupovinu i servisu klime ćemo kad ja izbacim novi tekst i da, dok ga rastavljam, sastavljam i punim, ne odgovaram na pozive i pitanja.
I da, upravljam svojim životom tako da mi je dok pišem sve osim laptopa ugašeno a daljinski postavljeni pod kutem od 90 stupnjeva u odnosu na stol i da, nikad nisam izašla iz stana a da mi baterija nije na sto posto i da, ujutro prvo obavim ono što sam si zacrtala sinoć (naprimjer odem u Eurospin da nadoknadim sestri požderani sladoled) i da, navečer ću opet sve razbacat oko sebe i sutra ponovo složit i zaspat i ustat sa sviješću, da ništa i nitko neće upravljati sa mnom bolje od mene, naročito ne neki tamo stručno nazvani distraktori ili, po naški, bliski ili daleki, tehnički ili ljudski upravljači.