Kako selite? Promišljeno ili trpate stvari u vreće za smeće? Odluku donosite dobrovoljno ili pod pritiskom? Što sa sobom nosite? Odjeću, obuću, laptop ili i omiljenu, mada okrhnutu šalicu. Suđe? Skidate li zavjese iako još ne znate hoće li odgovarati na nekom drugom mjestu. Što ostaje iza Vas? Natpis HOME i prazne karniše?
Iznajmljujete li a Vi ćete privremeno tamo gdje mislite da će Vam biti bolje. Čekaju li Vašeg budućeg stanara svi uređaji ispravni, servisirani. Jeste zamijenili onu pregorjelu žarulju ili neka to napravi on. Prekontrolirali ste kuteve da se nije nekud zavukla kakva spajalica. Otvorili i zatvorili ladice, prešli pogledom police. Nisam li što zaboravila? U korpi za prljavi veš.
Prodali ste i sad Vas baš briga i nije Vam stalo hoće li se netko na tim madracima više voljeti, ulaziti u taj dom u cipelama i ostavljati svjetla upaljena, koliko će rupa izbušiti u zidovima i što će biti na slikama.
Imate novac i sa njim možete što želite?
Ili ste švorc pa ćete tamo gdje morate?
Promjena može izgledati divno. I u stvarnosti i u holivudskim scenarijima.
Bankrot može izgledati divno jedino ako si na kraju Abraham Lincoln ili si akter neke manje poznate američke priče o drugoj šansi.
U stvarnosti, ostati bez posla i bez prihoda, znači ostati bez krova nad glavom. Bez podrške bližnjih znači završiti u pučkoj kuhinji i spavati u prihvatilištu i to samo ako dođeš na vrijeme. Zvuči nestvarno? U potrazi sa srećom, film je prema stvarnim događajima, glume Will Smith i njegov sin, preporučam pogledati, da vidite šta je stvarnost.
I da osjetite barem mrvicu zahvalnosti za ono što imate.
Nemate posao? U Hrvatskoj imate zdravstveno osiguranje i besplatno dopunsko.
Nemate djece? Super, dovoljna Vam je garsonjera ili jednosoban stan, možete na potpomognutu, možete udomiti ili usvojiti, možete se stisnuti, možete se proširiti, i obiteljski i stambeno, uz subvenciju države, s tim da je u HR plaćeni porodiljski godinu dana a u SAD maksimalno 12 tjedana pa ti vidi di je kojiput bolje biti žena.
Nemate vlastitu nekretninu? Odlično, nećete ništa osim svoje sposobnosti moći dati za zalog i ništa Vam ako propadnete a obrtnik ste neće moći uzeti i na ništa Vam se porezna neće moći upisati i ništa Vam za poduzetništvo ne treba nego otvoriti j.d.o.o. ili d.o.o. i ništa Vam se neće dogoditi ako kao firma odete u stečaj ali ako jednom ukrivo skrenete kao fizička osoba u Hrvatskoj, ništa za Vas ovdje više nema, ni potpora za samozapošljavanje, ni beneficija za žene prilikom pokretanja neke nove tvrtke ni lipe više od zajamčene socijalne pomoći, pa ti vidi Oprah i gdje je to još moguće.
Nemate za koncert a htjeli biste ići? Preslušajte stare hitove. Nemate za izlete? Prelistajte albume. Nemate za wellness tretmane? Nahranite se Baleinom maskom i divite se svojim nožnim prstima.
Učinite što možete, s onim što imate, tamo gdje jeste. (Theodor Roosevelt)
Napravite retreat.
Ne trebaju Vam za to joga vikendi, zen meditacije ni egzotične destinacije.
Napravite retreat sami sa sobom, u svoja čista četiri zida i očistite se.
Riješite se svega ustajalog, pokvarenog.
Sredite kontakte u mobitelu (treba li Vam broj bravara Antonija za kojega znate da je otišao u Njemačku)
Na šta Vam liči desktop?
Delete svega nepotrebnog, ostalo u foldere.
Budite minimalist, od viška nekad stvarno zna zaboljeti glava.
Hodajte bosi, drugi dan je ljeta, i možda će Vam sinuti da ste sami sebi jedina šansa koju imate, jedina druga i treća i četvrta i peta šansa koju imate i dajte je sebi.
Slušajte majstoricu koja u kompjuteru ima mapu sa fotografijama pod nazivom Moj lijepi život.
A da joj je sve išlo glatko, vraga bi nekad nosila Pradu a danas bila u opustjelom hrvatskom gradu i cijenila to što ima Internet.
Jer tako može doprinijeti.
I doprijeti do pratitelja ovdje i čitatelja u Americi.
Ljubim Vas.
Sve.
