Luis. Spavao je u mojoj kući dvaput. U Supetru osamdesetih kad se ljetna večer nije mogla zamisliti bez žive glazbe. Od Vrila do Vila Marije.
On je nastupao na terasi hotela Tamaris. Ja sam bila premlada da razumijem njegovu muziku.
Supruga Duda imala je divnu kolekciju haljina, a on se odijevao, znate već, u svoje neobične, lijepo ukrašene ogrtače.
Oni su bili sretni što su na moru cijelo ljeto. Mi zato što imamo zanimljive goste.
Poslije je bio gost u zagrebačkom klubu kojeg je držao bivši. Bila je zima i Luis je prenoćio kod nas u Remetama. Ja sam već bila dovoljno stara da zaplačem na Slike u oku.
Neke pjesme nemaju veze ni s kim si ni gdje si. Ni u kakvom ti je stanju srce.
Od Sesveta do Skadarlije, harmonike i violine redovno od mene dobijaju pare.
Slike u oku. Muzičari koji je znaju i danas odsvirati, za mene su kraljevi. Kao što je kralj bio i on. Ljubiša Stojanović. Luis.