Iskustvo i zrelost, ljepota i mladost, združeni u emociji koju prenijeti može samo pjesma, ona izrasla iz kamena i drača, utkana u srž našega bića.
„Zač je mora dida ić…“ jedno je od ključnih pitanja dalmatinskog identiteta i kulture no da nije bilo tako, stih Jakše Fiamenga ne bi bio živ sa one strane oceana, a ženski se glas, na jugu drugog kontinenta, izvio skladno, vjekovnim tonom od kojeg zatitra duša.
Na Susretu klapa Hrvata izvan RH nastupili su:
-klapa Dalmari iz Maribora, Slovenija
-klapa Biseri iz Unda, Mađarska
-klapa Zvizdan iz Posušja, Bosna i Hercegovina
-klapa Valovi iz Buenos Airesa, Argentina
-klapa Croatia iz Münchena te klapa Filiae Croatiae iz Stuttgarta, Njemačka.
Pozornicu su sa dragim gostima iz dijaspore podijelile i dvije domaće klape, Dišpet i Stine, obje iz Zagreba.
Klapsko pjevanje, uvršteno 2012. godine na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva (UNESCO) vokalna je tradicija stara stoljeće i pol a motiva za okupljanje i uživanje u tom jedinstvenom glazbenom izričaju ne nedostaje ni danas.
Na koncertu u organizaciji Hrvatske matice iseljenika a pod umjetničkim ravnanjem dr.sc. Joška Ćalete izvođači su nas oduševili osebujnošću i raskoši talenta a publika ih je ispratila pljeskom i ovacijama.
Bilo je i suza, rekli su nam u jednom od intervjua, bilo je i smijeha (šijavica na balkonu nacionalne kazališne kuće uistinu je poseban prizor)
Bit će i bilo je, jer živi su naši običaji i živa je naša riječ.
Bilo je, kao da smo upravo upoznali neke daleke rođake.