O dječaku…
Nacrtal sam bana, ponosno je rekao dječak, a majka je izvadila mobitel i pokazala mi crtež olovkom. Otkud mu to, pitala sam, učeniku trećeg razreda osnovne, interes za jednom od najznačajnijih osoba naše povijesti, koji nadilazi obično poznavanje činjenica, ono za školsku peticu. Samo tako, odgovorila je, počeo je učiti pjesme o njemu, ispitivati…Jeste li iz nekog od okolnih mjesta, nastavila sam razgovor, uvjerena da iz kuće nosi tu strast, tu neobičnu privrženost, potaknut možda bakinim pripovijedanjem. Ne, mi smo iz Ščitarjeva.
Mi živimo na selu, ponosno je rekao dječak, iz kojeg kao da izbija legendarna hrabrost i samopouzdanje turopoljskih plemenitaša, dok pred brojnim odraslim auditorijem, prihvaća izazov kostimirane kazivačice te ispravno navodi godinu smrti i ime konja.
O mužu…
Bil je frapiran, ukratko bi se i danas opisao sudbonosni susret, jedan od onih koji se začas nastavljaju životom pod istim krovom. Sofija je imala tek šesnaest, na balu u Hofburgu, kad mu je uzela srce. On, pedesetogodišnjak, ratnik i ljubimac žena, na zagrebačku gornjogradsku adresu doveo je češku kontesu. Jako su se rada imali, stoji o njima, a po dami koja je često hodala okolnom šumom, nazvana je i jedna romantična šetnica na Tuškancu, kasnije nepravedno preimenovana.
Par se ubrzo preselio, muž je, naime, kupio imanje na kojem će se pokazati kao dobar gospodar. Prerađivalo se žito, proizvodio se maslac, sa Save su se zimi dovozili komadi leda za čuvanje hrane u podrumu a u perivoju je raslo – drvo banane.
O banu…
16. listopada u Petrovaradinu rođen je dječak kojem su zvijezde namijenile sablju, stolicu bana i novčanicu od dvadeset kuna.
Dan mu je centralni hrvatski trg i Dan grada Zaprešića.
Dani su mu djelatnici Turističke zajednice i live interpretatorice.
Dani su mu glazba i smijeh i puno parkiralište i kutci kao stvoreni za poziranje.
Dan mi je novi život, rekao bi ponosno Pepi da kojim slučajem može ustati i čuti klince kako mu ko iz topa ispaljuju nadimak.
Čiča miča, no po fondovima i postavljenim panoima, čini se da ovaj storytelling nije gotov. Po meni, eto baš sada, neka mala Ana, trčkara po Novim dvorima Jelačića, pod budnim okom tate Josipa.
Za nju bi se vrijedilo potruditi.
