Zimski praznici u Zagrebu. Vozim se žičarom na Sljeme a uspinjačom na Gornji grad. Kula Lotrščak. Kamenita vrata. Zagorkine riječi postaju slike. Zaljubljujem se. U zagrebačke krovove. U tramvajske šine.
Ekskurzija. Noćni vlak. Lička pruga. Neko svira na gitari Jesen u meni. Parni valjak. Više volim Azru pa palim walkman. Pionirski grad. Kreveti na kat. Šetam po parku Maksimir. Labudovi plivaju jezerom. Odlučujem. U Zagrebu ću studirati.
Upisujem hrvatsko-srpski jezik i južnoslavenske književnosti. Diplomiram kao profesorica hrvatskog jezika. Moji su drugovi biseri rasuti po cijelom svijetu. Bajaga.
U mom genskom kodu nema predrasuda. Kozmopolit sam odgojem a ne pečatima u pasošu.
Kaže se putovnica. Nije pečat nego žig.
Kako se ispravno kaže uspomena?
Slovenci više ne pitaju Kam putujete? Vadim ličnu. Osobnu.
Johny, promijenila bih samo jednu riječ. Balkane moj. Budi mi miran i dobro mi stoj.
Nikad je neću čuti uživo. Ni lično. Ni osobno.