Znate li zašto se nekada spavalo na visokim krevetima? Podovi su bili zemljani, hladni pa da se odmakne i iskoristi podizanje topline s ognjišta.
Znate li da se pod Sljemenom skijalo odavna i da Ivica i Janica nisu likovi iz bajke nego globalni junaci zavičajne priče?
Znate li za snagu vode koja pokreće mlinove i po čemu su Mlinovi dobili ime?
Znate li što je kraluš?
Znate li što znači „stara škola“?
Stara škola znači znati što ti je u podrumu i na tavanu, što je krameraj a što etnografsko blago.
Stara škola znači slušati usmene predaje jer jednoga dana više neće oko tebe biti ni živih ni bistrih koji se sjećaju.
Stara škola znači slogu i poštivanje tradicije pa kad je o stogodišnjici osnivanja Hrvatskog seljačkog pjevačkog društva Podgorec krenula inicijativa za sakupljanjem nošnji, posuđa, namještaja, isprava, dokumenata, fotografija, odaziv je bio odličan.
Stara škola, nekadašnja obrazovna ustanova, u međuvremenu je obnovljena.
Danas je u njoj mjesni odbor i u potkrovlju zavičajna zbirka – Kako se nekada živjelo u Gračanima.
Čekajući pred ulazom da mi otvore, jer posjeti su mogući samo uz najavu, do mene dopre djelić nedjeljnog razgovora dviju susjeda…
„Doći će mi djeca na ručak danas…“
Stara škola.
Sva učilišta i veleučilišta, informatički kabineti, pametne klupe i opremljena dvorišta nisu joj ni do prizemlja.
Dok ne isprate generacije onih koji će znati.
Da ljude može nahraniti i Glovo i Bolt i Wolt.
No, rezanci omotani oko mrkve i miris domaće juhe mogu stvoriti čovjeka.
